... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Davni dana, osandeset i neke, mislija san se oću li poć ili neću, na koncert Dire Straitsa u Splitu. Na Gripe. Nisan ...
... i još plačen ...
Reka san da to sebi više neću dopustit. I da ću nastojat iskoristit svaku priliku, u Splitu naravno, koja mi se ukaže.
Srića da koncertna sezona kod nas nije bogata ka u Metropoli, pa me troškovi odlaska na estradna događanja neće bacit na inkanat, ali i bez tega, u ova recesijska vrimena, uz malu pomoć sriće :-)
i dobrih ljudi, može se obać ovakve atrakcije i sa minimalnin troškovima ...
Ne, neman dres od „Celtica“ da ću dobit kartu za nula kun ... ali ... o tome ipak više kasnije ...
Simple Minds ne dolazi svaki dan u najluđi grad na svitu ...
photo by muzika.hr
... a sa ovon sličicon sa njiovoga koncerta u Zagrebu, 2006. godine, pokušaću van samo dočarat ča se nadan da me očekuje večeras.
Naravno, ne iden sam ... a pošto je Vinkica ipak još premala za ovakova događanja, došlo je pojačanje iz Baroknoga grada, @mali_bumbar, koji je gostova u zavičaju svojih predaka i na koncertu Iron Maidena prošloga lita ...
Sućurani, ka ča ste i vidili, nije nikako falilo na koncertu ...
Bilo sa jedne ...
... bilo sa druge strane šanka ...
... ka, uostalon, i isprid same pozornice ...
Za razliku od nas koji smo svoj smještaj potražili ipak na malo mirnijim stranama dvorane.
... naravno, sve je bilo u znaku broja 13 ...
... samo, koliko god je, bar meni osobno, dan započeja ajme i kuku, toliko je lipo završija ...
Kad smo se počeli lagano okupljat isprid dvorane, u kojoj san, fala ti Bože, ovo bija prvi put, vidilo se odma kakvi će profil ekipe nazočit ovome koncertnome događanju.
Davni dana, još pri domovinskoga rata, skovana je krilatica AOR, u originalu Adult Oriented Rock, ča ja pokojni Dražen Vrdoljak bija preveja ka rock za ugodno starenje ...
E, da mu se bilo ustat pa ovo vidit ... to je bila čista materijalizacija njegove stare izjave.
Onako odokativno, prosjek posjetitelja je bija oko četri banke, znači stari prekaljeni uživaoci ovakve vrsti muzike koji su davnih osamdesetih godina bili otprilike dvadesetogodišnjaci, sada su se lagano okupljali u Lori ... bilo da su dolazili sami ... u parovima, sa ekipom, ili čak i ovako ...
... ka ugodno obiteljsko događanje i usput školovanje ... da vidi sinčić sa čime su mama i tata u mladin danima zalivali svoju Eustahijevu trubu.
Unatoč mojoj skeptičnoj početnoj procjeni, okupilo se ipak par tisuća naših sugrađana kojima je cajka ipak opskurna muzička vrsta, i kojima čak ni prijetnja praseće epidemije nije bila prepreka dolasku na ovaj ipak nesvakidašnji muzički događaj. Naravno, ništa nas ne smije iznenaditi, pa su se neki oprezniji međiu nama (pametniji?) ipak kao osigurali ...
Kad smo napokon ušli, nakon dugometražne ćakule sa ljudima koje godinama nismo vidili ...
U prvi momenat san osta ka trica špadi ...
Svira je Vlatko Stefanovski sa svojim Triom, otac i mater „Leba i soli“, staroga sastava suvremenika „Simple mindsa“ ...
... znan naravno ko je Vlatko, ne beštimat, i on je bija jedan od razloga moga odlaska na ovi koncert, ali cili ambijent, fenomenalni razglas i naravno, Vlatkova virtuozna gitaristička izvedba su me zapljusnuli od bote i ostavili bez teksta.
Bija san na drugi kraj dvorane, priko puta postavljene bine, i ima san osjećaj da se nalazin u jednoj velikoj školjki. Ne zahodskoj, šporkačuni jedni, nego lipoj, morskoj, onoj ča je prinesete na uvo da čujete šum valova ... Zvuk te zapljuskuje sa svi strana, virtuoz na gitari, nima škripanja, mikrofonije i dištonavanja ... reka bi Gibonni: „čisti Zen“ ... Posli jučerašnje seanse garant nijedan posjetitelj koncerta još dugo, dugo godin neće jemat problema sa kamencima na bubrizima, žuči, mjehuru, whatever ...
Srića u nesrići da je Vlatkova seansa trajala, nažalost, samo oko po ure, jer da je potrajalo malo više, i da je odsvira, npr. „Aber Dojde Donke“, iman osjećaj da bi se i ja bija skinija do pasa i iša skakat doli u prvi red isprid bine ... A ovako san se samo diga na noge i ginga sa noge na nogu ka stari olinjali đanki ... Duša mi se napapila, kažu da i dušu triba povremeno naranit, a ne samo napunit želudac ....
Nakon žestoke i nažalost kratke Vlatkove svirke, i male pauze da se prominu postavke pozornice, izletili su neuništivi Škoti ...
... Jim Kerr, frontmen benda, ogrnut Hajdukovim šalom još je jednon pokaza svoju vitalnost ... dokazujući onu staru baladu o vinu i godinama ... a siguran san i da će posli ovega koncerta u Splitu drastično porasti broj navijača „Celtica“ iz Glasgowa, iako su i večeras bili prilično brojni, sudeć po dresovima i zastavama škotskoga nogometnoga kluba ...
Događanje se ka lavina kotrljalo i dalje, nesmanjenon žestinon ...
... na opće zadovoljstvo svekolikog pučanstva, čak i onih koji se u doba nastanka pojedinih pjesama nisu ni rodili ...
... da ne bi mislili da je ovi koncert bija samo hrvatski remake filma „Kad starci prolupaju“ ... prava muzika, izvedena iz srca, je uvik prava muzika, ma koliko mi šutjeli o tome ...
Koncert je svoj krešendo doživija izvedbom, kako bi Z.Gall napisa, „himničke“ „Don't You“, koju je cila dvorana, svi posjetitelji, konobari, redari i službene osobe, otpivala na nogan, je li se to kaže „standing ovation“ ...
Da bi se lagano stvari privele kraju sa poznaton laganicon „Belfast Child“, koju je Jim Kerr otpiva, kako se ono reče, skoro pa na uvo, početak bez instrumenti, sami njegov glas ...
Nakon par biseva i paljenja svitla u dvorani, uz panične poglede na sat (asti, već je ponoć prošla ...) zadovoljna publika, u kojoj je ipak prevladavala lagana srebrna metalik boja kose, lagano se razišla, sritna i zadovoljna da još imaju par tisuća istomišljenika u ovome gradu cajki i turbo folka.
Tako i ja sad lagano privodin kraju ovi opis, spominjući japansku rodbinu i svojtu ženskoga roda vlasnicima Jubitoa, jer od sinoć provajen uploadat ova dva videa, bez kojih bi ovo izvješće, je li, ipak bilo pinkicu nepotpuno.
Nadan se da san van bar malčice uspija približit jučerašnje događanje i atmosferu u Spaladium Areni.
Zdravi i veseli bili, i doviđenja na idućemu pravome velikome koncertu u najluđen gradu na svitu i okolici!
P.S. Molim za ispriku anonimce eventualne komentatore, kojima san, nadan se privremeno, onemogućija komentiranje, iz subjektivnih razloga ...
komentiranje, iz subjektivnih razloga ...