Davno se ovo spremamo učinit, ali kako su deboto cilo lito vremenske prilike najblaže rečeno malo rebambile (poludile, za sjevernjake) nisan tija glumit Bračanina pa nosat lumbrelu (kišobran, za sjavernjake) po gradu. Cili dan mi je jedno oko na vremenskoj prognozi, skoro san posta ministar financija. Oko četri ure je pala odluka: Gremo!
Mislili smo učinit cilu turneju, najpri smo bili na Stari plac, jer san još niokidan priko uva čuja da je tamo izložba od najbolji čovikovi prijatelji. Kako niko od nas troje nikad nije pohodija sličnu manifestaciju, baš smo ono ka bili kurijožasti kako to sve izgleda. I nismo bili jedini. Mašo svita je došlo povirit, čak su neki vodili i svoje pase, eto, neka i oni malo bacidu oko ... a svitu moj, čega je tot bilo sve za vidit, od oni obični, koje vidimo po ulican kako i njiovi vlasnici šetaju, pa do oni mali, kako bi mi rekli „na baterije“ ča ne more učinit deset metri da se ne zapuše. Em, nji gazdarice držidu na rukan i spustidu i na tle eventualno kad beštije moradu učinit „ono“.
Zna san da se oko toga vrti cila industrija, ali prvi put smo vidili ovako uživo, kako se pasi redidu, činu in se prave-pravcate frizure kako bi dobili veću ocjenu na nastupu ... svašta 
   
   
  
Nakon ča smo vidili najveći broj čovikovi najbolji prijatelji na jednome mistu, tribalo je čagod i pojist. Napriča san Vinkici i Zakonitoj hvalospjeve od čevapima u „Kantun Paulina“, pa san in mora obećat da će to provat i uživo. Dva-tri koraka i već smo bili an mistu događaja, ali kako nije bilo na klupi mista za sidit, uzeli smo „putne“ ćevape i produžili do Rive. Bome, nije ni tamo bilo nać misto za sest. A dokle smo odili nizdol, mogli smo čut, valjda, sve jezike i vidit sve boje ovega svita, od Japanac, do Afrikanac i okolo ... napokon smo i klupu našli, već san se sprema poć nazad, do aute ...
Konzumacija ćevapa je, naravno, kod nji dvi prouzročila očekivani efekt odobravanja. I kod mene, naravno, ali ja san to ka već bija navika ... još par điri po Rivi, slikat nji dvi ...
... i crkvu Sv. Frane na Rivi, kod hotela „Bellevue“, u zalazak sunca, iako ova bauštela baš i ne figura na slici.
... a kad smo već potrefili, dajemo i svoj majušan prilog pametnome rukovanju sa otpadom ...
 
.... i lagano prema autu. Kakva bi to većer bila kad ne bi konzumirali i malo „smrznute vode“ sa dodacima ...
Jemali smo još najbolju volju obać onu izložbu „Hrvatska iz zraka“ ča je postavljena vanka, na Zapadnoj obali, ali mi se nije dalo odat do tamo i nazad. Krenili smo auton, ma nikako nać mista za parkiranje. Srića da je izložba još par dan, pa je moremo poć povirit drugi put ... opet, ka ča san reka n početku, ako ne zagovni vrime 
Zdravi i veseli bili 
|
