Nisan bija sigur, ali isto ka da me ništo tiralo da večeras pogledan ovi film. Moje dvi, Zakonita i Prinčipessa, nisu baš SF-obožavatelji. Još san Vinkicu skoro i nagovorija, ali kad je čula da film traje skoro tri ure, pripala se da neće moć izdržat toliko da se ne popiša i zato san radi izgledni problemi sa mjehuron okrenija par brojeva ekipe za koje znan da su fanovi SF-a. Alli avaj, nedostupni iz ovoga ili onoga razloga.
I tako ja odoh put Cineplexxa, naoružan sa dobrin očekivanjima. Potkrijepljenima već odgledanin Nolanovin filmon („Inception“, 'ebe me se i ne znan kako su ga naši Salamuni preveli). Zagolican, da ne rečen poškakjan impresivnin castigon, od glavni glumac priko epizodisti. A ne smin nikako zaudobit i afirmativni opis filma by Marko Njegić („Slobodna Dalmacija“, 9.11.2014.)
Mogu reć da velikin dijelom i dilin njegovo mišljenje da je ovo posveta klasičnim SF spektaklima sedandeseti i osandeseti godin prošloga stolića, ali sa dovoljno figurativne „soli“ i ostali začini gospodina Nolana. Piše tamo da se čak i Spielberg bavija mišlju da snimi ovi film po scenariju Jonathana Nolana, ali mi je, duboko u srcu, drago da to nije napravija jer bi ga on upropastija. Možda bi film ispa blištaviji, pun efekata i vatrometa, ali čisto sumnjan da bi veliki Steven uspija napravit ovo ča je učinija Veliki Christopher N. ... natirat mene, običnoga gledatelja F.G. od +50 godin da mu zaigra srce pri sjećanju na vlastite dičje maštarije i da ne mogu poć u krpe dokle ne napišen koju besidu. 
Film je, tehnički, fenomenalno odrađen, sa raskošnon fotografijon punon impresivni prizora ...
... a opet bez suvišnih efekata koji bi „hranili“ sami sebe (Jesi li čuja Stevene S.?!) sa najjednostavnijon pričon, ogoljenon do kostiju, kako uz sva tehnološka čuda, monade i efekte, ono ča pokriće svit je LJUBAV, u ovome slučaju oca i diteta, male Murphy koja je, zahvaljujući Einsteinovin relativističkin monadan (strogo u službi radnje!) uvatila i prišišala rođenoga oca po PRAVIN godinan (fenomenalni Mathew McConaughey) ... da bi on sam, nakon ča se škapula (kako? A kad van neču reč, i uništit gušt gledanja filma) ... izletija sa novin svemirskih brodon spasit onu koja mu je, jema bit, suđena (jednako dobra Anne Hathaway).
Dobra podloga za nastavak filma, more bit i trilogiju, kako nas je Christopher Nolan izvicija (razmazija, za sjevernjake) u zadnje vrime sa „Vitezon Tame“. Od poznatijih glumaca tu svakako triba odat i dužno poštovanje epizodistima (ipak!) Johnu Lightowu, Michaelu Caineu i Matu Daemonu.
No svima njima poznatima je slavu „ukrela“ Cooperova kćer Murphy (Mackenzie Foy/Jessica Chastain, zavisno od prikazane dobi) kojoj, po mome mišljenju, predstoji lipa filmska budućnost.
Skužajte me ča san se ovako raspisa o nečemu ča je, ipak, samo jedan film, ali mi izgleda tako prokleto realan, i moguć. Od tužne sudbine ljudske vrste na Zamlji koja je "izila" samu sebe, pa sve do međuzvizdanoga putovanja ... Neki će mi reč da san iša na kvasinu, ča se pogotovo odnosi na zadnji dil filma koji se odigrava sa one strane „horizonta događanja“ crne rupe ... ali, neka se itne stinon prvi oni ča ZNA da je to nemoguće. Odotamo se, ka i sa onoga svita, još niko nije vratija pa da napiše roman „Kako je tamo bilo“ 
Možda se stvarno Cooper, glavni junak filma, rodija četrdeset godin prirano, a režiser Christopher Nolan 40 godin prikasno ...
Dokle to ne doznamo, ugodno gledanje filma kojega toplo priporučan, i naravno ...
Zdravi i veseli bili!!! 
Update:
Nigdi nisan meknija trailer filma, kako mi se to moglo dogodit 
Puno puti je to samo „Šareni artikal“ (TBF) koji vas sa sublimiranin porukan nastoji natirat da pogledate krajnji proizvod, ali ovi put, virujte mi, vridi povirit ...
|
